Tko su dva hrvatska slavuja koja mi vraćaju vjeru u hrvatsku glazbu ?

     >>

     email:

     mixtv.eu@gmail.com

Tko su dva hrvatska slavuja koja mi vraćaju vjeru u hrvatsku glazbu ?

Details: Published on Wednesday, 13 April 2016 04:16

Nikada suviše nisam pisala o razlozima napuštanja estradna svijeta, ali pošto za sve postoji vrijeme, tako je došlo vrijeme da i o tome malo progovorim. Naime, glazba i pjevanje je moja velika prva ljubav, a pošto se prve ljubavi nikada ne zaboravljaju, tako je i u mene ostao utkan dio moje prve profesionalne romanse. Pjevanje nije nimalo lak i zabavan posao kako možda djeluje ljudima koji gledaju samo finalni touch takvih pothvata. Pjevanje i estrada nose velike javne izazove sa kojima se samo najhrabriji mogu i znaju nositi.

Javna scena podrazumijeva konstantno pojavljivanje u medijima, podmetanje svog privatnog života iznad glazbe koju radiš, borbu raznoraznih klanova i lobija, mnoge medijske spletke i tračeve, te iznad svega, senzacionalizam i trač u koji je nerijetko uključen tvoj privatni život.

Glazba u svemu tome pada na zadnje mjesto, a sve ono što bi trebalo biti sekundarno postaje primarno. Postaje važno što imaš obučeno, tko te ušminkao i dotjerao (što ne smatram manje bitnim, ali samo želim istaknuti da se to stavlja u prvi plan ispred same GLAZBE kao takve), postaje važno s kime spavaš, postaje bitno koji si lak namazala na nokte, gdje si putovala, što si jela…i bla bla bla…sve one ine stvari o kojima svakodnevno čitamo po raznim portalima.

Eto, to mi je postalo gadljivo. Gadljivo mi je bilo čitati o sebi samoj hrpu neistina, hrpu tekstova i intervjua koje nikada nisam dala, gadljivo mi je bilo biti u licemjernu svijetu podmetanja nogu, ogovaranja, spletki…a nažalost, to sve- estrada jest.

Naravno, to je ona tužnija i ružnija medalja, i reći ćete da toga ima u svakom poslovnom svijetu, ali vjerujte, u ovom poslu je takvo ponašanje SPECIFIČNO.

Tu se odigrava ogromna borba za dominacijom, moći, egom, taštinom, a smatram da čovjek ne može biti glazbenik ako se svega toga ne oslobodi. Jer onda postaje rob.

Rob svojih lažnih slika o tome tko je, rob medija i stalnih medijskih sapunica…cijeli taj svijet počinje dominirati i kontrolirati tvoj život i tvoju unutarnju sreću.

Dobra stvar ovog posla je upoznavanje raznih karaktera ljudi, različitih svjetonazora, kultura, pošto su putovanja način života…malo njih znade, ali proputovala sam od Amerike preko Canade, do Australije… i sve to- pjevajući!

Divota. Mislim da je to ono najljepše što sam ponijela iz tog perioda života.

Osim toga, ne bi bilo pošteno da generaliziram i govorim da je sva svita i elita u tom poslu nemoralna ili loša duha. Ima itekako dobrih i plemenitih ljudi, ali se oni drže podalje od medija. Osim kad promoviraju svoj rad. Jedan od njih je, npr. divni Gibonni. Čovjek mira i ljubavi.

Ne znam čemu se svi čude skidanju i snimanju sve eksplicitnijih video spotova? Pa samo je bilo pitanje kada će Europa doslovno kopirati zapad… Kod njih skidanje traje taman deset godina dulje nego kod nas. Mene sve ovo uopće ništa ne čudi, jer je bilo za očekivati da će mnoge naše zvijezde posegnuti za najboljim marketinškim trikom, a to je uvijek SEKS i GOLOTINJA.

Naravno da nije bitno što se pjeva, kad je oku važno sve ono što se vidi. A ono što se vidi, to prodaje album. Nikakve glazbene senzacije! Nikakvi ludi glasovi…

Sve do jednom.

Jučer na premijeri Burićeva dokumentarca srećem dirigenta Zdravka Šljivca. Svog glazbenog mentora i čovjeka koji me, usudim se reći, inficirao glazbom. Zbog njega se danas ne mogu odlijepiti od raznih tehnika pjevanja kojima me u mom desetogodišnjem pjevanju u Zboru, podučio. On toliko snažno ljudima pod krv unese ovisnost o glazbi. Na poseban način. I povratka nema.

Nisam nikad do sada srela nikoga tko toliko lijepo nauči male ljude da vole glazbu. No, onu pravu. Klasičnu glazbu. Wauuu! Dani u Zvjezdicama imat će za mene zauvijek posebno mjesto u srcu. Dani učenja, proba, plača, veselja…putovanja…

…i sretnem ja tako Šljivca i oboje započinjemo razgovor o prekrasnoj Mii Negovetić. Složili smo se odmah oko jedne stvari. Nije što ta djevojčica pjeva apsolutno senzacionalno, već koliko je ta curica divna, dobra, karizmatična i koliko zrači pozitivom! Kakvo je to dijete!? Što je to uopće? S koje je ona planete!? Dakle, kad je ugledam i čujem- zaplačem! Odmah, svaki puta, već po deafoltu. Apsolutni, naklon do poda!

Mia

One dane kad se Mia pojavila u američku showu Little Big Shots na NBC-ju, čitala sam na tisuće komentara raznih „pametnih“ ljudi koji su joj dijelili savjete.

„Nemoj ‘ćerce ovo, nemoj ono…Kakvi su to roditelji kad je takvu malu guraju na scenu…bla bla, bla“…dakle, zaista svatko ima pravo reći što god želi. I naravno da tu nailazimo na puno ružnih i zlobnih komentara na conto njezinih roditelja i cijele obitelji. Odjednom narod pokazuje nevjerojatnu „empatiju“ i brigu za curicu o kojoj pojma nema.

Pa ja sad pitam te ljude, kakvo Vas nije sramota biti toliko providno ljubomorni na tako malo dijete? Zar biste Vi svi, da Vaša djeca tako fenomenalno pjevaju, dozvolili, da njihov talent do kraja života bude ukopan u 4 zida svog doma!? Ili biste čekali možda da dijete navrši 18 godina kako bi postalo šatro „zrelo“ za taj svijet? Nikad nisi zreo za taj svijet. I nikad nisi spreman na sve izazove koji te očekuju na javnoj sceni.

Svi svojim srcem, želim ti reći- HVALA, Mia! Vratila si mi vjeru u hrvatsku glazbu. Vratila si mi vjeru u kvalitetu. U iskrene i prave ljudske vrijednosti, i na tome ti stvarno od srca: HVALA! Da je djevojčica ista kao što je i bila prije snažne medijske hajke, potvrđuje njezin javni nastup na dodjeli Večernjakove ruže.

Ti si čudo. Ponos. Sreća. Ljubav. Ti si djevojčica kakvu bi poželjeli svaki roditelji. I pusti ove koji se prave pametni, sve bi oni dali da mogu samo malo biti na tvome mjestu. Vjerujem da u tvojoj glavici i u tvom svijetu to nije posve jasno, jer si predivno i neiskvareno dijete, ali eto…naučit ćeš s vremenom. Nisu svi ljudi dobri i ne može se svakome vjerovati. Drži se svoje obitelji i prijatelja, i samo polako. Za tebe ima vremena. I iznad svega-ima mjesta na svjetskoj razini glazbene industrije. Jednostavno, ti si predivna…i sretna sam da mogu uživati u tvom glasu.

U još jednom glasu mogu uživati kao pod hipnozom. To je Nina Kraljić. Prekrasna, povučena, pametna, draga i vjerujem, dobra djevojka. Naravno, ne bi Hrvatska bila Hrvatska da joj odmah nije prišila 342 „afere“oko pjesme Lighthouse. Malo sam te tekstove čitala i pratila, i mislim si- ma, stvarno smo mi Hrvati sami sebi najveći neprijatelji! Ne trebaju nama drugi kad smo sebi najbolji rivali! Strašno! Kao navijači Dinama i Hajduka! Eto ta razina debilne navijačke retorike! Udri’ sada svi po curi jer autori nisu ‘rvacki! Ajde, majke ti mile! Ne bi da je pjesmu napisao najveći agresor za vrijeme domovinska rata, pa sad ono, udri po ženi! Eto, kao da je pjesmu napisao Šešelj! Takva se buna digla!?

Kakav spin! Vjerujem da je curi postalo zlo kad je shvatila drugu stranu medalje bavljenja ovim poslom, ali eto… kad radiš glazbu, taj osjećaj ljubavi nadjača svaku bol, rivalstvo i spletke. Vjerujem da je tako bilo u njezinu slučaju. Sada samo čekam.

Čekam hvalospjeve nakon visoka plasmana na Eurosongu. Dajem ruku u vatru za prvih pet mjesta. Dajem sve nade da će nas ova djevojka dostojno i spektakularno predstaviti. Pjesma ima čar, ima dinamiku, lijepe vokalne jedinice i sigurna sam da ulazi u TOP5! Nina, neka ti je sva sreća ovog svijeta!

Nina K

Tada slijedi ono što se kod nas zove- ako ne možeš neprijatelja pobijediti, postani mu prijatelj. I tada nastupa promjena ploče. Jal koji se pretvara u zahvale. Zloba koja će se pretvoriti u potencijalne guzičare i dupelisce. Tračevi koji će se pretvoriti u lažno tapšanje i zahvale. E, da…i ako na to sve nije čovjek spreman, ne može se baviti ovim poslom.

Ja u ono vrijeme nisam bila spremna. Bila sam premlada, pre naivna i suviše iskrena. Danas, da sve ponovim, vjerojatno bih mnogo toga napravila drugačije, no ja sam svoj mir u glazbi za sada, pronašla. Smirila sam se uz svoj Zbor mladih djevojaka koje volim svim svojim srcem, te sam sretna i ponosna da s njima mogu raditi.

Glazbu volim i nikad je neću prestati voljeti. Pjevati volim još više i kada pjevam, svi problemi nestaju kao vjetrom odnešeni. Glazba ima posebnu moć i sigurna sam da je ona dar od Boga. Svi oni koji pjevaju, i koji imalo razumiju o čemu pričam, složit će se sa mnom. Estrada nije glazba.

Estrada je show, spektakl, senzacionalizam…a glazba je puno više od toga.

Dok dišem, dok živim, živjet ću glazbu. I sretna sam da postoje ova dva slavuja koja su mi vratila vjeru u pravu kvalitetu.

Ninu ne morate voljeti, može Vam biti antipatična, ali ono što ne možete osporiti to je njezin talent. Djevojka je posve drugačija od svega što smo navikli slušati. Skidam joj kapu na hrabrosti, vjeri, strpljenju i trudu. Zapamtite što sam rekla- TOP5!

Dok s druge strane, imamo Miu, fenomenalnu curicu koja probija vlastite granice. Curicu koja zrači pozitivom i neprikosnovenim duhom.

Vjerujem, da njezino vrijeme tek dolazi. Vjerujem da će ta djevojčica učiniti čuda i ostati zapisana u hrvatsku glazbenu povijest.

Vjerujem da ćemo i mi Hrvati jednom progledati i prestati osuđivati tuđe živote bez da o njima išta znamo. Vjerujem, i neću odustati. U konačnici, ta me vjera i drži živom.

Vjera da će ljudi postati bolji, plemenitiji, pametniji i iskreniji. Vjera da svatko ima svoj put, svatko ima svoje probleme, i svatko se bori najbolje što zna.

Bez glazbe, život bi bio pogreška. Zato, pjevajte, veselite se, budite ljubav i pjesma.

Pjesma je hrana za dušu…a ako je redovito ne hranimo, ona umire…hranite se glazbom.

Voli Vas

Paola