Zbogom 2015.-ta, dobrodošla Nova!

Details

Published on Saturday, 02 January 2016 07:52

Eh, da…otpratili smo još jednu godinu iza nas…Bila je svakakva. Meni, na mojoj osobnoj razini-zbilja svakakva. I vesela, i tužna…i sretna, i ponosna, i blaga, i strastvena, i puna bola, i puna sreće…svakakva! Zaista! To je najbolja riječ. Svakakva! :)

Ono što sam naučila u ovoj godini jest sljedeće:

Kao prvo, svaki se trud isplati. Bez obzira, koliko god da trebamo čekati, trud se stvarno i istinski nagradi.

Naime, nakon dugih pet godina, KONAČNO sam magistrirala na Fakultetu političkih znanosti, i to smatram svojim najvećim uspjehom u protekloj godini. Nije bilo lako, i bilo je dana kad sam stvarno htjela odustati od sebe same. Studirati sa malim djetetom stvarno nije jednostavno. Naučila sam se organizirati ispravno i svaku svoju minutu posvetila učenju. Kažem, bilo je groznih momenata, i skoro sam odustala bezbroj puta. Ono što me tjeralo naprijed bile su oči moga sina, i znala sam da radi njega moram stisnuti guzu i pobijediti vlastitu udobnost. Često je upravo UDOBNOST, sve ono što nas koči na putu prema uspjehu. Kada nismo u stanju ugasiti svoj komoditet naspram obaveza, događa se kaos.

Dakle, nagrada koju danas imam jest moje zvanje koje mi nikada nitko ne može oduzeti, i znanje koje me oplemenjuje.

Kao drugo, shvatila sam da bez ZDRAVLJA i brige o sebi,  naprosto ne ide niti jedan aspekt života. Bila sam samo nakratko u šestom mjesecu hospitalizirana radi upale sinusa. Tada sam shvatila da nisam ništa ako nisam zdrava. Džabe mi sve diplome ovoga svijeta ako nisam spremna žrtvovati sve loše navike da bi zdravlje bilo na prvu mjestu. Počela sam se zaljubljivati u vlastito tijelo, i prihvatila sam sebe kakvu jesam. Redovito sam trenirala, i treniram još- jer se osjećam posve drugačije kada radim nešto sa svojim tijelom, i kad ne radim ništa. Shvatila sam imam samo jedan instrument za ovaj život, i da ga moram njegovati, a to je naše vlastito tijelo. Dakle, briga o sebi je na visokoj ljestvici prioriteta.

Shvatila sam da nemam vremena za prazne odnose i neka prijateljstva koja su morala završiti. Ponekada čovjeku bude krivo, ali ljudi se tijekom života jednostavno razdvoje, i filtriraju, te je nemoguće zadržati sve oko sebe. Opstaju samo najjači i najiskreniji odnosi međusobna povjerenja, prijateljstva i istine. Shvatila sam da se ne moram brinuti za svakoga, i baš svakome odavati sve svoje tajne. Ostalo mi je malo ljudi, ali znam da su oni, oni pravi. I znam da sam tu za njih uvijek, jednako kao i oni za mene.

Shvatila sam ŠTO NEĆU. I koliko god smiješno to možda zvučalo, vrlo je važno znati ŠTO NE ŽELIŠ. Možda ne znam što hoću, ali svakako znam što neću. Neću lažne prijatelje, neću odnose koji mi crpe energiju, ne želim laži, ne želim slatkorječivost manipulativnih ljudi, ne želim da mi netko govori ono što ja želim čuti. Želim istinu, vjerodostojnost, empatiju, želim trud u svakom odnosu. Znam koliko sam spremna dati ljudima do kojih mi je stalo, i isto očekujem sa njihove strane, ili barem taj isti minimum primanja i davanja. Ne želim trošiti svoje vrijeme za odnose u kojima nema pomaka. To nikako ne znači da se neću truditi, ali ako vidim da nema povratne informacije, onda nisam i neću biti „ona koja vuče za rukav“.

Shvatila sam da je glazba moja velika ljubav i da moj život bez glazbe jednostavno nije isti. Dobila sam priliku, sasvim neočekivano, sasvim nenadano, postati voditelj djevojačka Zbora u jednoj zagrebačkoj Župi. To je bio trenutak kada sam shvatila da Bog za mene ipak ima plan. Shvatila sam da ima plan još i ranije, ali sam mislila da je odustao od glazbe. Međutim, kada su me Njegove stope dovele do glazbenih nota, ponovno sam procvjetala. Velika je odgovornost na meni, ali jednako tako i velika ljubav. Divno je znati da nekome možeš prenijeti barem komadiće svoga znanja i učenja. Ponovno sam u glazbi, i to na najljepši mogući način.

SHVATILA SAM DA NEMA tog čovjeka ili sile koji može promijeniti neke stvari, osim mene same. Shvatila sam da sama sebi moram biti najbolji prijatelj i svoj heroj. Shvatila sam da se nitko neće pobrinuti za mene, ako to ne učinim sama. Shvatila sam da jedina osoba s kojom mogu riješiti sve dvojbe, paranoje, strahove, probleme i boli: sam ja. Shvatila sam da ako nisam sebi najbolji prijatelj, nemam to pravo da ni od drugih ne tražim isto. Uglavnom, shvatila sam da sebe moram dovesti u red ako želim bilo  kakve blagodati od ovog života.

Štošta sam još toga shvatila, prihvatila, preboljela i naučila- ali da ne ispucam baš sve na ovom blogu, nešto moram čuvati i za kasnije.

Ono što je bitno, jest da volimo ljude koji su nam dragi, da opraštamo s lakoćom i ljubavlju, i da nikada- ali baš NIKADA ne zaboravimo da u nama postoji golema snaga i golema moć. Ništa ili nitko ne smije biti odgovoran za našu tugu ili bol, već smo mi ti koji odlučujemo što ćemo i kako prihvatiti neke stvari…mi nismo naši osjećaji. Niti smo mi naše misli.

Mi smo ono što činimo. Mi smo naša djela. Djela govore jako puno o nama…

Zato, prije svake akcije, prvo treba dobro promotriti kakve sve reakcije ili ishode možemo imati.

Neka danas Vaša akcija bude ljubav, ono što dobijete natrag bit će najveća sreća koju možete zamisliti!

Neka Vam je svima SRETNA NOVA 2016. GODINA!

Voli Vas,

Paola

PROČITAJ VIŠE... https://paolineprice.wordpress.com/2016/01/02/zbogom-2015-ta-dobrodosla-nova/

• < Prev
• Next >